Jurij Osipov · Osnivač, SEO i analitika

Zašto vibe coding ne radi: previše agenata

Intuitivni zakon skaliranja 2025–2026: jedan AI agent učinio vas je bržim, pa će pet agenata učiniti pet puta bržim. Timovi su kupili intuiciju, napravili roj sub‑agents i gledali kako im kodna baza odlazi u stranu na načine koji su nekako bili teži za debagovanje od sporog koda. Najbolje upućeni posmatrač u industriji zapisao je zašto — i to nije bila pretpostavka, nego iskustvo firme čiji je ceo proizvod autonomni inženjer.

Ukratko

Zašto roj deluje produktivno a nije

Roj agenata proizvodi aktivnost tempom koji ljudi ne mogu dostići: desetak dirnutih datoteka, zeleni tablove, upečatljivi demoi. Problem isplivao je kasnije, kad se delovi moraju složiti međusobno.

Agent A gradi formu uz šemu verzije jedan. Agent B, radeći paralelno, preselio je šemu na verziju dva. Agent C napisao je testove koji polažu računa na verziju jedan. Svaki od trojice bio je lokalno u pravu; sistem koji su napravili zajedno nije. To nije greška u implementaciji koju možete zakrpiti — to je ono što se dešava kad kolege bez deljenog konteksta pišu u isti projekat. Ljudi to izbegavaju sastancima, zajedničkim dokumentima i tim što su u istoj prostoriji; agenti nemaju ništa od toga po podrazumevanoj postavci.

Cognition — ekipa iza Devin‑a — pravi je izvor ovde, jer niko nema snažniji podsticaj da veruje da roj radi, a oni su objavili suprotno. Walden Yan je u tekstu Don’t Build Multi‑Agents sažeo njihovo iskustvo u dva principa. Prvi: „Share context, and share full agent traces, not just individual messages“. Drugi: „Actions carry implicit decisions, and conflicting decisions carry bad results“. Njihova ratna priča bila je prosta igra razdeljena na paralelne sub‑agente: agenti su gazili jedno preko drugog pretpostavki i projekat se srušio u ono što su nazvali „flailing“ — mahnitanje naslepo.

Usko grlo nikad nije bilo tipkanje

Pitajte zašto funkcija traži tri dana i pošten odgovor retko kad je „malo pritisnutih tastera“. To je odlučivanje šta funkcija treba da radi, usaglašavanje sa svime što već postoji i provera rezultata. Ti koraci se loše skaliraju brojem ljudi — ili veštačkih — jer svi prolaze kroz jedno deljeno razumevanje sistema.

Višeagentske postavke „rešavaju“ tipkanje, koje nikad nije bilo ograničenje, i raspršuju deljeno razumevanje, koje jeste. Zato roj daje specifičan miris vibe kodiranog neuspeha: lokalno uverljiv kod koji se ne slaže sam sa sobom. Pažnja modela je konačna i sama po sebi: sub‑agent koji dobije sažetak plana umesto punog traga uvereno će doneti odluke koje je sažetak bešumno izbacio. Kontekst je računski resurs; sazeti su kompresija sa gubicima, a gube se upravo odluke.

Šta Karpatijev agentic engineering zaista propisuje

Februara 2026., godinu dana posle skovanog vibe codinga, Karpaty je objavio retrospektivu. Profesionalnu verziju opisao je ovako: „programming via LLM agents is increasingly becoming a default workflow for professionals, except with more oversight and scrutiny. The goal is to claim the leverage from the use of agents but without any compromise on the quality of the software“ (programiranje preko LLM agenata sve više postaje standardni proces profesionalaca, samo s više nadzora i provere; cilj je uzeti polugu od agenata bez ijednog kompromisa u kvalitetu softvera).

I mehanizam, njegovim rečima: „‚agentic‘ because the new default is that you are not writing the code directly 99% of the time, you are orchestrating agents who do and acting as oversight“ („agensko“ jer je nova norma da u 99% slučajeva ne pišete kod direktno, nego orkestrirate agente koji ga pišu i delujete kao nadzor).

Pročitajte pažljivo i arhitektura sama ispadne. Jedan agent — ili jedan čovek — drži pun kontekst i pravo odluke. Drugi agenti su ruke, a ne kolege: dobijaju naloge, vraćaju rezultate, a vozač ih stapa u jedno usaglašeno stanje. Nadzor nije pečat na kraju; on je sam mehanizam koji održava odluke na jednom mestu. To se poklapa s principima Cognition‑a liniju po liniju, i tako vodimo projekte u našoj usluzi razvoj AI agenata: vozač s celom slikom, strukturirani ulaz od pomoćnika i ljudi koji drže pero za odluke koje važe.

Gde više agenata zaista radi

Šema nije zabranjena — usmerena je. Paralelizam je jeftin i bezbedan kad su zadaci read‑only: četiri agenta istražuju četiri sajta konkurenata, skeniraju kodnu bazu iz različitih uglova, pripremaju tri alternativna dizajna. Rasipanje ništa ne košta ako su rezultati mišljenja koje čovek izmiruje.

Neuspeh počinje tačno onda kad paralelni agenti dobiju pravo upisa u isti sistem sa odvojenim kontekstima. Paralelno čitanje, serijalizovan upis. Ta jedna rečenica sprečava većinu incidenata.

A šine koje sve ovo drže poštenim su iste kao uvek: testovi kao brana pre spajanja, pregled pre produkcije, git istorija da svaka radnja agenta bude pripisiva i povratna. Ako vašem timu to nedostaje, počnite od osnova — 5 grešaka vibe kodera; problem orkestracije leži na njima, a ne umesto njih.

Andrej Karpaty
**Andrej Karpaty** — istraživač veštačke inteligencije, suosnivač OpenAI‑a, bivši direktor za AI u Tesla‑i (Autopilot). Februara 2025. skovao je termin „vibe coding“, a februara 2026. predložio zrelu verziju — „agentic engineering“. Foto: Wikimedia Commons, CC0.

Zaključak

Više agenata znači više koordinacije, a koordinacija nikad nije bila jeftina. Timovi koji pobeđuju s AI‑jem 2026. ne vode najveće rojeve; vode najjasnije kontekstne petlje — jedan vozač, deljeni potpuni tragovi, odluke na jednom mestu, testovi i pregled kao brane. Poluga bez kompromisa u kvalitetu, kao što je rekao Karpaty.

Ako želite da takva arhitektura bude izgrađena za vaš proizvod — agenti koji donose vrednost, ne incidente — počnite od razvoja AI agenata ili pogledajte kako gradimo izrada sajtova s istom disciplinom.

Jurij Osipov

Jurij Osipov

Osnivač, SEO i analitika

Vodi Take the Space. Specijalizovan za tehnički SEO, merljivu analitiku i vidljivost u AI pretraživanju.

Svi članci autora →
Da li više AI agenata uvek znači bolje?
Ne — obično obrnuto. Cognition, ekipa iza Devin‑a, iznela je slučaj eksplicitno u tekstu „Don’t Build Multi‑Agents“: paralelni agenti deluju na protivrečnim pretpostavkama jer ne mogu da dele kontekst uživo, a cena koordinacije proždre dobit u brzini.
Koji su dva principa Cognition‑a za agentske sisteme?
Prvi: „Share context, and share full agent traces, not just individual messages“ — delite kontekst i pune tragove agenata, a ne pojedinačne poruke. Drugi: „Actions carry implicit decisions, and conflicting decisions carry bad results“ — radnje nose skrivene odluke, a protivrečne odluke donose loše rezultate. Oba proizlaze iz istog ograničenja: pažnja modela je konačna, a kolega bez vašeg konteksta uvereno greši.
Šta je Karpaty rekao o profesionalnom procesu?
Februara 2026. opisao je cilj kao pribavljanje poluge od agenata „bez ijednog kompromisa u kvalitetu softvera“, uz napomenu da je „nova norma da u 99% slučajeva ne pišete kod direktno, nego orkestrirate agente koji ga pišu i delujete kao nadzor“.
Kada višeagentalne postavke zaista rade?
Kad su zadaci read‑only i nezavisni: paralelno istraživanje, skeniranje kodne baze iz različitih uglova, prikupljanje opcija. Neuspeh počinje onog trenutka kada paralelni agenti upisuju u isti sistem sa odvojenim kontekstima.
Kako orkestrirati agente bez haosa?
Jedan agent za volanom sa punim kontekstom, ljudi i sub‑agenti mu dostavljaju strukturirani ulaz, svaki upis branu testovi i pregled. Odluke žive na jednom mestu i trag je vidljiv od početka do kraja.

Želite sajt koji pravi razliku?

Hajde da razgovaramo o vašem projektu.